Ljubav čini da vrijeme prolazi, vremenom, ljubav prolazi.
Uvijek bih uništila svaku vezu da ne bih bila povrijeđena, ali istina je da sam sebe povrijedila puno više..
Nisam mogla prepoznati ljubav. Ne znam zašto, ne znam kakvom sam je zamišljala. Shvatila sam koliko sam ga bezuvjetno voljela tek kada sam ga izgubila potpuno i zauvjek. Bilo je kasno. Iz dana u dan išla sam sve niže, uzalud. Puno je boljelo, zadnja godina dana je bilo čisto mučenje, ali sad je sve to iza mene. Mislila sam da nikad neću voljet, mjenjala sam momke, opušteno, bez osjećaja. Nisam mogla da volim nikoga osim njega. Ali, uistinu, ono što je najviše boljelo je bio trenutak kada sam ga preboljela. Nisam imala više nikog za koga ću da živim. Napokon sam dobila priliku da živim ponovo, sa osmijehom. Bojala sam se toga, bojim se još uvijek, bojim se sreće jer znam da ću je se jednog dana ponovo morati odreći, i šta onda, sve ispočetka ?
Sada volim ponovo, imamo mnogo nedostataka u našoj vezi, ali ovaj put se trudim da živim s njima. Sada znam da ljubav nije savršena i da je se zbog toga ne trebam odreći. Znam da će jednog dana doći trenutak kad ću sve ovo izgubiti, ništa nije vječno, ali barem sada pokušavam uživati u onome što imam. Na kraju krajeva, bolje je voljeti pa izgubiti, nego ne voljeti uopće.
Vjerujem da se sve događa sa razlogom. Ljudi se mjenjaju da bi mogli da naučimo da se odrićemo stvari koje volimo. Stvari krenu pogrešno da bi ih mogli cjeniti kada su uredu. Vjerujemo u laži da bi mogli naučiti da vjerujemo samo sebi. Ponekad, dobre stvari se raspadnu da bi još bolje mogle da se skupe zajedno.
